Zanimanje: serviser računara

Ovom temom bavili smo se u IMPRESSUM-u emisije "Druga strana računara", Noćni program na Radio Beogradu 1 u subotu, 30.11.2013.godine. Gost i komentator IMPRESSUM-a bio je moj kolega i prijatelj, Gospodin Aleksandar Andrić, "NetFish" Beograd, inače stalni saradnik ove radio emisije u okviru rubrike "Iz majstorske radionice".

Besciljno „lutajući“ po globalnoj mreži – Internetu, obreh se na jednom, poznatom informatičkom forumu. Pažnju mi je privukao „post“ nekog momka koji ima 25 godina i hteo bi da se bavi servisiranjem računara, pa je postavio pitanje kako postati, u stvari, serviser računara i da li su potrebni neki kursevi ili samo završena gimnazija.

 Evo jednog zanimljivog odgovora koji je dobio:

Ne znam nešto previše o obukama, ali iskreno, ako želiš neku svetliju budućnost –  „serviser“ je pogrešno zanimanje. Malo plaćeno, najmanje popravljaš računare, nosiš kutije, istovaraš kamione, voziš, „Bog te pita gde“ i po kojim uslovima i šanse za bilo kakvo stručno usavršavanje su ravne nuli. Ovo kod nas radi ko stigne i bolje ti je da, ako te to iole interesuje i imaš pomalo „kefalo“ za softver, da lepo te pare usmeriš na programersko obrazovanje. Možeš, sa druge strane, ići na kurseve za Sistem Administratora,  ako te programiranje ne interesuje, ali i takvih ljudi dosta ima i teško je naći dobar posao. Dizajn nije loša ideja, ali su i dizajneri kod nas loše plaćeni, naspram onoga koliko bi trebali. Ovo ti kažem, jer sam i ja nekada davno radio ovo što ti planiraš da pocneš. Ne kažem da je nečastan posao ili da ćes biti manje čovek od nekoga ko se drugim poslom bavi –  daleko od toga,  ali je ovo jako loše kod nas plaćeno, jer ima „tona“ ljudi bez fakulteta, koji bi radili za 20.000 dinara i bili bi presrećni. Tako se poslodavci i ophode prema serviserima (sa retkim izuzecima) i zato je takvo stanje. Gledano sa druge strane, koliko znam po prodavnicama računara više i ne postoje serviseri, već su sada svi prodavci koji znaju da sklope računar ili izvade komponentu i pošalju uvozniku na reklamaciju. Žalosno jeste, ali tako je. Elem, s’ obzirom da si mlad i želiš da ostaneš u „Srbistanu“ i želiš da imaš neki, koliko-toliko, dobro plaćen posao kako bi mogao normalno da živiš, batali priču servisera i knjigu u ruke za koji god posao da se odlučiš – srećno!

U relativno kratkom, ali sadržajnom odgovoru izvesni „mad_max0204“ (pseudonim autora ovog citata) prilično je verno opisao sliku zanimanja – serviser računara. Da li je baš tako?

Zašto se ovo zanimanje toliko degradra kod nas? Mislim da dobar deo krivice snosi upravo IT populacija. Evo primera:

Kada vam se pokvari veš mašina u kući, vi pozovete majstora, on dođe, izvrši dijagnostiku, zameni dotrajali deo, otkloni kvar i naplati. Ta intervencija može trajati 10 minita (što je retkost) ili nekoliko sati (što je realnost). Na kraju vi dobijete ispravnu mašinu za veš, račun i prilično štur odgovor na pitanje: „I, u čemu je bio kvar, majstore?“. Jedan mi je majstor na ovo pitanje mudro odgovorio: „Gospodine, ja prodajem posao, a ne znanje, tj. zanat!“. Dobro sam upamtio ovu rečenicu, budući da postoji stara izreka da se „zanat krade, a ne uči!“.

Kada vam se pokvari računar, prvo pokušate sami odgonetnuti kakva vam je to poruka „izašla“ na monitoru, ukoliko uopšte imate sreće da vam računar šalje kakvu poruku. Onda tražite pomoć ukućana, rođaka, prijatelja ili onog malog komšije što prodaje neke „zezalice“ za računar u lokalnom „shop“-u. Kada niko od tih „nadri“-majstora ne uspe da vam pomogne, konačno se obraćate za stručnu pomoć. Serviseri računara svoj posao obavljaju za 5 minuta, kada ga pitate u čemu je bio kvar, on se uporno trudi da vam to i objasni, a onda naplati svoju uslugu nerealno jeftino!

Demistifikacijom svoga posla, sami serviseri računara su degradirali sebe. Serviser računara je častan i bitan posao kao i svaki drugi posao u informacionim tehnologijama i šire. To što pokušava svako da radi taj posao misleći da mu nije potrebno neko posebno znanje za obavljanje istog, ne znači da je samo zanimanje nipodaštavajuće. Naprotiv, ako vam je izgorelo napajanje na računaru, ne može vam pomoći ni sistem projektant/inženjer, niti sistem administrator, niti „hot-shot“ mrežni administrator čuvenog brenda čiji sat intervencije koša 400$, već jedan „mali“ serviser koji će utvrditi da li je pregoreo osigurač ili izgoreo motor ventilatora ili ko zna šta već, pokušati da popravi kvar ili na kraju zameniti kompletno napajanje.

A što se tiče konstatacije da posao servisera računara može raditi svako, uopšte se ne slažem sa istim. Kod nas ga, možda i radi svako, ali u bilo kojoj iole uređenijom zemlji, serviser računara mora posedovati određene diplome iz elektrotehnike (zvanje: elektrotehničar računara), a onda i najčešće, sertifikaciju CompTIA udruženja (certification.comptia.org). CompTIA A+ sertifikacija potvrđuje posedovanje najnovijih znanja potrebnih za PC tehničare (u hardverskom smislu). To je internacionalni, brend neutralni sertifikat priznat od strane najvećih hardver i softver proizvođača, distributera i prodavaca. CompTIA A+ sertifikat potvrđuje sposobnost sertifikovanog IT tehničara da obavlja operacije kao što su instalacija, konfiguracija, preventivno održavanje i bazično umrežavanje modernih PC računara.

Dakle, kada sledeći put pozovete servisera za računar, ali pravog servisera za računare, zatražite da vam pokaže svoje sertifikate. Pravi serviseri računara ih imaju!

Audio zapis IMPRESSUM-a „Druge strane računara“ @ Radio Beograd 1 od 30.11.2013.godine poslušajte ovde:

Print Friendly, PDF & Email

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.