On-Line prodavnice

On-Line shopovi bili su tema stalne rubrike Impressum emisije "Druga strana računara" noćnog programa Radio Beograda 1 [95,3 MHz FM via Avala]. Datum emitovanja: 23.8.2014.godine oko 00.30h.

e-shops

Ne znam da li ste primetili, ali On-Line prodavnice niču svaki dan na Internetu. U svetu je ta praksa odavno ustaljena, a evo i kod nas je prilično uzela maha. On-Line prodavnice, Web-Shopovi, E-trgovina, virtuelna prodavnica –  sve su to nazivi za jednu istu pojavu, a to je: „Prodaja preko Interneta“. Elektronska prodavnica je, dakle, vrsta trgovine koja se odvija elektronskim putem, tačnije preko Interneta, u B2B (eng. „business-to-business“) ili B2C (eng. „business-to-customer“) obliku. Ovo prvo odnosi se na trgovinu između pravnih lica (firmi), a ovo drugo između pravnih i fizičkih lica. Pod elektronskom trgovinom se podrazumeva komercijalna ponuda robe u zamenu za novac ili za drugu robu preko Interneta.

Među prvima, a svakako najpoznatija On-Line prodavnica zove se „Amazon“ i nalazi na Internet adresi: www.amazon.com. Amazon je američka, internacionalna e-commerce kompanija nastala još 1994.godine, a danas predstavlja najveću svetsku On-Line prodavnicu. Počela je kao Internet portal za prodaju knjiga, ali je vrlo brzo počela i prodaju CD-ova, DVD-ovi, MP3-ova, video igara, softvera, igračaka, nakita, kućne elektronike. Među prvima razvija sistem elektronskog plaćanja, a postaje poznat širom sveta po tome što je vršio isporuku proizvoda na gotovo sve destinacije na kugli zemaljskoj. Danas, Amazon.com, Inc. zapošljava čak 132.600 ljudi širom sveta (podatak iz juna 2014.godine), a u 2013.godini ostvario je prihod od impozantnih 7,4 milijarde $.

Danas, gotovo svaka iole ozbiljna kompanija koja se bavi nekom trgovinom, bez obzira na svoju veličinu ili prihod, ima pored tradicionalnih prodavnica obaveznu i Internet prodavnicu. Čak sam negde i pročitao da shopping-molovi po Americi ulaze u krizu, jer se broj posetioca rapidno smanjuje. Razlog tome su, pogađate, Internet prodavnice koje ostvaruju sve više profita, budući da trgovina koja se obavlja ovim putem u mnogome snižava troškove iste.

Iako Srbija prilično kaska u tehničkim inovacijama, moram priznati da po pitanju On-Line prodavnica pratimo trendove u korak. Po uzora na američki Amazon, i kod nas su se pojavile Internet prodavnice koje prodaju sve i svašta. Najpoznatije su limundo.com (kupoprodaja putem Internet aukcija), kupindo.com (kupovina preko Interneta) kupujemprodajem.com, itd.

Amazon

Pored ovih „svaštara“, da ih tako nazovem, gotovo svi trgovinski lanci prehrambenom robom imaju svoje Internet prodavnice sa obaveznom dostavom na kućnu adresu i uz sijaset povoljnosti ako kod njih trgujete na ovaj način. Prodavnice obuće i odeće su takođe gotovo sve opremljene svojim Internet prodavnicama, a od jednog poznatog lanca prodavnica sportske opreme saznajem da njihov On-Line shop ostvaruje dnevni prihod koliko jedna njihova klasična prodavnica u centru grada.

Naravno, kao i u svakoj hiperprodukciji, tako i u ovoj – nailazite na sjajno urađene, izuzetno organizovane i krajnje profesionalne Internet shopove, ali i do takvih rugla i „špajza“, kako ih ja nazivam, da je to strašno. Razlog tome je, naravno, jeftina ponuda izrade web-shopova, ogroman neprofesionalizam među davaocima ovih usluga, zastrašujući nizak nivo kvaliteta koji se dobija zbog tako niske cene, dostupnost besplatnog i kvalitetnog softvera, itd. Čak postoje i specijalizovani portali koji vam gotovo besplatno, u par koraka, mogu otvoriti Internet prodavnicu i vi možete krenuti sa svojim biznisom.

U razvijenim zemljama zakoni su prilično decidivni i jasni kada je reč o Internet trgovini, podjednako štiteći prava i kupaca, ali i prodavaca. Kod nas je situacija konfuzna, kao i kod mnogih drugih zakona. Od pitanja da li je potrebno doregistrovati firmu za delatnost trgovine preko Interneta, do toga da li ste dužni da imate fiskalnu kasu ako se bavite ovakvom vrstom trgovine. Budući da sam, istražujući ovu temu, naišao na zaista ogromnu količinu raznoraznih malih On-Line prodavnica, na kojima uopšte ne možete saznati ni koje vlasnik istih, ni koje je poreklo robe koja se nudi, veliki broj njih posluje po sistemu: „po uzećem“, gotovo sam siguran da postoji ogromna rupa u našem zakonodavstvu vezano za ovu vrstu trgovine, te koristim priliku da apelujem na nadležne da se ozbiljnije pozabave ovom temom, a vas, cenjene čitaoce, da ne trgujete preko sumnjivih On-Line prodavnica.

Kad smo kod sumnjičavosti, mi smo, po prirodi, prilično nepoverljiv narod, što je i normalno imajući u vidu kakva nam je istorija, i ko nas je sve kroz vekove lagao i varao. Tako su pojavom TV-shopovo ili TELE-shopova ljudi prilični skeptično gledali na takvu vrstu trgovine. Mi smo narod koji veruje samo svojim očima, ušima, dodiru, pa je ovakva vrsta trgovine na početku išla izuzetno loše. Opstali su samo oni TELE-shopovi koji su otvorili i tradicionalne prodavnice, gde je potencijalni kupac mogao uživo da vidi te „fenomenalne proizvode, koje ako upravo sada pozovete određeni broj telefona, po istoj ceni dobićete ne jedan, ne dva, nego TRI komada željenog proizvoda!“. Ipak upravo ti TELE-shopovi su, žargonski rečeno, probili led kod naše konzervativne populacije, pa su On-Line prodavnice ipak bolje prošle. Činjenica da je i dalje najomiljeniji način plaćanja kod Srba poznati sistem „plaćam po uzeću“, jer ipak nas na svakom koraku, posebno banke upozoravaju da ne trgujemo preko Interneta. I to nas upozoravaju na isti način kao što nas interpretatori vremenskih prognoza uvek savetuju da oprezno vozimo i držimo veće rastojanje jer je krenula da pada kiša u gradu! Dragi moji, ako je pala kiša, ne znači da padaju ekseri, pa treba da milimo po gradu! Isto važi i za plaćanje preko Interneta! Ne dozvolite da vam Banke otvaraju nekakve specijalne Internet kartice koje su posebno zaštićene i čija, tzv. usluga održavanja košta čitavo bogatstvo, jer takve, ultra bezbedne kartice, po mom saznanju, NE POSTOJE! Otvorite najobičniju DEBITNU (nikako kreditnu) karticu za trgovinu putem Interneta i na njoj držite male količine novca. Ne saopštavajte PIN-ove i CCV kodove tih karticama kasirkama u marketima ili bilo kojim neovlašćenim licima, već ga sami ukucavajte. To je nekako, po meni, osnovni nivo finansijske kulture.

Budite oprezni, ali ne i paranoični! Koristite komfor i blagodet Interneta i uštedi svoje vreme, jer ono je najskuplje!

Print Friendly, PDF & Email

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.